Otvori blog   

Olympos

Dobrodošli na moj blog

19.02.2012.

U glavi



Putovala sam lepo, bez zloupotrebljavanja mobitel tijekom putovanja, veliki deo vremena sam čitala knjigu, Nevernica (Ajan Hirsi Ali), Bovansko jezero i dalje zaleđeno sa dobriiim naslagama snega od oko pola metra. Vanjska temperatura u plusu.

Dotok vode je umanjen, napuniih buriće može zatrebati,  vodosnabdevanje je  još uvek problematično.

Jučer sam ostala bez čizama, rezervne su dobro došle, što je iskoristio moj prijatelj iz pink taksija, danas, da mi kaže:

- Ne ulazi u dubok sneg ili vodu, dolazim po tebe, nećeš zakasniti na bus. Pošto se nije pojavio u zakazano vreme, zvala sam ga 5 puta.
- Al' si ti nestrpljiva.
- Ja sam odgovorna. Očekujem to i od svih ostalih.
- Eeee, ovo je kao što znaš ... i odgovornost je ovde relativna. Bitno je da stižeš na bus.

Do stanice smo se smejali mojim raznoraznim iskustvima. Pred busom vidim poznat lik, kolega II. Doneo mi kofer do stana. Pita je li te zvao kolega I?

- Jok, ne sme od žene. Bolje putovati busom k'o sav normalan svet nego ovisiti o njenoj dobroj volji. Doduše, imala sam još jednu ponudu za vožnju iz bgd, ali sam je glatko odbila. Rekoh, doći ćeš ti 'vamo pa ćemo se upoznati, bez prethodnog upoznavanja sa tvojim koleginicama. Tvoji prijatelji ne moraju biti i moji. Prosta stvar. Dođem i zalepim se na fb, tu imam udvarača koji je jedva sačekao moj povratak, postavlja po profilu neke pesmice o nedostajanju i sentiš žešći.

Svima nama nešto fali.

Par daščica.


30.12.2011.

Gađam da smo ortaci



Usamljenom ženskom srcu i najmanja ukazana pažnja je kao planina. Držanje za ruke, pod ruku, pridržavanje jakne, kupovina sitnica, zajedničko spremanje hrane, nekonvencionalno druženje, šetnje, čekanje u frizerskom salonu, sitne male a ipak velike pomoći raznih vidova, pozivi, poruke...

Pije kafu u drugoj sobi.
- Zašto pijemo kafu na dva različita mesta?
- Zaboravio sam da je tebi ovde uvek hladno, dođe i sedne za kompjuterski sto.
- Opet si daleko.
- Hajdemo po tvoju jaknu kod krojačice, samo zaboravio sam njen telefon kod kuće.
- Kako ćemo je onda naći?
 - Nije ovo Los Anđeles.

Voli da gleda i komentariše način gradnje kuća, na koje usput nailaze.
 - Vidiš, ova kuća je na lepom mestu, nije na vetrometini, iako je na uglu. Mali drvored, vidi kako su lepe krošnje. Veliki slobodan prostor oko nje, uz malo nadogradnje bila bi idealna. Po svoj prilici nenastanjena. Mogli bi smo da je kupimo i preuredimo kako sam predložio, bila bi to sjajna investicija.
- Da, bila bi.
- Pitaćemo krojačicu, čija je.
- Pitaćemo je.

Šnajderku su našli iz drugog prolaska ulicom i to tako što su zakucali baš na njena vrata, da je pitaju gde se ona nalazi. Divna je divno zamenila rajsferšlus, jakna je kao nova.

U povratku kući, zvoni mu mobitel. Vanilice ga čekaju.

- Šta se nalazi iza tih vrata do tvog kreveta?
Jedan uz njih uspravno postavljen kauč i vitrina ispred njega.
- Tvoj stanodavac je mogao ta vrata otvoriti i povezati prostor kao apartman. Baš bi bi to bilo lepo.
- Tako i radi leti.
Za moje potrebe ovaj prostor je sasvim zadovoljavajući, grejanje je odlično gotovo kao u Beogradu, samo mi nešto nedostaje. Ali...

- Ajde molim te, ne insistiraj na tome, sve bi smo pokvarili. Tačno znam kako bi to izgledalo. Ti se u psihologiju bolje razumeš, (redosled reči je bitan) sindrom napuštenog ljubavnika i napuštene ljubavnice. Prošlo bi nas to za mesec dana eventualno dva. Bolje je ovako da se dodirujemo po opštim mestima. Osim toga, ti si za mene piletina.
 - U našim godinama, pričati o tome je nepotrebno.

S vremena na vreme je pripita kako je spavala? Kada kaže loše, dobije odgovor:
- I ja isto.

Osećanjima se ne može komandovati. Istina, kroz istoriju su zabeleženi pokušaji i na tom polju...

Danas  mu je rođendan, poklon će dobiti posle praznika, već je smislila šta.

Kući putuju sa trećim licem, uverljivije je...

Čuvaj se gazdarice koja pravi dobre vanilice...

スベトラナ

04.12.2011.

Bilo kojoj udatoj ženi



Pustila si ga da ode od kuce, znaci imas poverenja u njega. A onda ga svako malo zoves da proveris gde je i sta radi u tom nekom trenutku. Kada ti kaze, odgovoris istom reci "opet". I on je izgovori, takodje. Rec "opet" se precesto ponavlja. Ako ga ne zoves ti, zove ga jedno od dece.

Da, slikao ju je. Verovatno u cilju da te preko slike upozna s njom, o da, mladja je celih deset godina od tebe. I on se sve cesce na tu cinjenicu osvrce, kaze da se poznajete od srednje skole. Nesto se desava u vasem odnosu cim saljes malog u inspekciju, da na licu mesta osmotri situaciju. Ali, za taj uzrast tamo je tako dosadno...mada, mozda je mali otporan pa izdrzi do vikenda. Za sada si se dzabe uplasila, nema nista posebno, ali mozda i nije sve tako benigno kako na prvi pogled izgleda...

Druga prica:

Jedna od slicno zapocetih ljubavnih prica i brakova duzih od 20 godina, zavrsila se odlaskom zajednickog deteta na studije u inostranstvo. Dete se tamo samo izdrzava jer nijedan roditelj nije u prilici da mu pomogne. I sta se desilo? Ispratili su ga na put i vratili se kuci, seli i popili kafu, kada je njen muz rekao: - Znamo se od srednje skole, voleli smo, divno smo se slagali decenijama, medjutim sada vidim da smo samo prijatelji. Ne zelim biti samo tvoj prijatelj, izmedju nas vise nema ljubavi, draga. Vreme je da se razidjemo. Receno, ucinjeno. Razisli su se kulturno i bez pola slova.

Ziveli su jos neko vreme u istoj kuci, dok se on nije odselio. Bio je sam nakon razvoda tri godine.
Danas je ponovo ozenjen. Njegova bivsa zena kaze:

- Narod misli da me je ostavio zbog te mladje zenice sa kojom ima devojcicu, a nije tacno. Otisao je onda kada je smogao snage da sebi prizna da nasa veza vise ne postoji. Pre njega sam to znala ali nista nisam preduzimala, dok sam nije potegao to pitanje. Mi smo danas pravi prijatelji, retko se vidjamo, obicno kada mali dodje iz inostranstva pa nas sastavi na nekom rucku ili u kaficu. Nasla sam sebi drustvo kakvo sam oduvek zelela, moj prijatelj je umetnik sto sam i ja delimicno, srecna sam.

Ove dve price imaju zajednicku tacku, komunikaciju. U prvoj prici vec nedostaje odgovarajucih pitanja vezanih za svakodnevni zivot, razgovori se svode na famoznu rec "opet". Da, opet ce ona mladja nesto skuvati i opet ce on doci na rucak ili veceru, pisace zajedno neke izvestaje, setace se, samo dok mali ode. Nista se ne menja, osim zena i njihovih imena.

28.11.2011.

U istom loncu



Poslovna komunikacija u realnom okruženju zahteva živce k'o konopce. Kada posle jednog u nizu poslovnih sastanaka odemo na kafu u stilu ekipe koja dobro međusobno sarađuje (reč dobro je relativna u ovom slučaju) tada u neformalnom razgovoru uz nekakvo piće se daju primetiti brojne razlike i animoziteti novopridošlica i ovdašnjih.

Neke osobe sa obe strane se ućute i slušaju šta se i o čemu priča, neki se ponašaju kao i ranije, dolaze do izražaja lokalne začkoljice i razlike...i počinje predstava. Evidentno je da pojedini muškarci pokazuju afinitet prema istoj ženi, samo još nisam provalila zbog čega. Ona ima nasmejane oči, bez obzira kakav joj je izraz lica ona izgleda kao da se smeje. A jedan od tih koji je večeras pokušavao da je startuje se izjašnjava kao neoženjen i izgleda kao tipični lovac u mutnom. U jednom trenutku sam u sred njegove priče isporučila opasku glede oženjenih a šetajućih na šta se zagrcnuo i zamalo isprosipao po sebi toplu čokoladu.

 Arhivari krenu sa fotkama, neki se inate i neće da se fotografišu ili to ipak učine, a potom te zovu telefonom i insistiraju da ne postaviš njihovu sliku na fb, a prethodno su taj potez aminovali. Sva ta druženja sa kolegama ma koliko da su vaši odnosi glede posla i saradnje na poslovnom nivou pozitivni, privatno su sterilni. Imamo svoje kao šale koje to realno nisu a ipak za rezultat imaju smeh, pre histeričan nego zdrav. Svi se kuvamo u istom loncu...neizvesnosti.

17.11.2011.

Sto juznije to tuznije

Zabavih se licnim problemima ovde. Odmah po povratku, u utorak odem u Gradasnicu tahijem, platim to zadovoljstvo 120 dinara i obidjem prilican broj ljudi (tj moze se reci da nisam dzabe dolazila).
Danas mi stigli neki racuni za vodu i struju...vec a ovde sam od 03.11. i sta reci:

U komunalnom se frapiram, gazdarica tuzena ima 8000 din duga, platim onih 250 dinara i na uplatnici pise Uplatu izvrsio podstanar. Odem u EDB tamo jos gore, tuzena za 35000 sa kamatama od 600 dinara mesecno.
Vlasnica stana je neka bakica koju je moja gazdarica smuntala da joj ovaj stan pokloni.

Odradim danasnji dan, koji je prilicno mrsav, sve 6 ljudi vidim, dvojica bila na nekom sastanku, sutra cu ih navatati.
Sutra mi je jedan zakazao sastanak za mraka, vec u 07h ujutro...tezak je ovo posao, ne meres ujutro ni spavati, makar do 8h.
Elem, po povratku sa terena zaredjam da vidim preostale stambene ponude:
U zgradi do ove sadasnje, prilaz zgradi neosvetljen, beton raskopan, svetla nema ni ispred zgrade, ni u ulazu, podrum neobezbedjen (nema resetku) u prizemlju aktivan tatoo lokal, na prvom spratu gomila macaka i mirisa macjaka, i jedna zavezana dzukela ispred onog lokala za tatoo. Stan jeste za grejanjem, zena neka prepoznatljivo je da je izasla da mi pokaze stan ne verujuci da ce ga izdati...nekim kljucem otvara i zatvara radijatore jer su puni vazduha?! To sve govori o kvalitetu grejanja itd.
Elem, u sobi spazih identicni radijator kao moj, uljani i pitam zasto radijator ako se ima centralno. Kaze, a ne, to je od ranije kad nismo imali grejanje...ma da, sad ce ti poverujem.
Naravno, ceni 100 eu plus struja oko 1500 mesecno, s tim da malo pred novu godinu izadjem jer je obecala nekim prijateljima sobu. zahvalim se i kazem, sacuvacu vas broj za leto ako neko od mojih prijatelja krene ovamo, preporucicu vas.

Sledeci stan, prizemlje, poseban ulaz, centralno grejanje, kotlarnica ispod sobe, pokvaren vodokotlic u WC, ispred sobe kuhinja u kojoj je plaho hladno (otprilike kao u ovoj mojoj sobi u kojoj stoji temperatura od 20 stupnjeva ali moj licni ugodjaj je kao da je 15. Moze me pod tim uslovima drzati do 01.06. za 80 eura mesecno plus struje oko 1000 dinara, slobodna procena gazde. Imala bih sopstveni strujomer, telefon i internet ADSL.

Sledeci stan je ustvari soba, na drugom spratu, centralno grejanje, sa kupatilom koje bih delila sa babinim unucima, tj unukama, u kuhinju bi silazila na prvi sprat, nema interneta, ni telefona sve za 70 eura mesecno, rekla sam joj da cu je reklamirati preko leta. I ako joj se ne javim sutra, da to znaci da sam nasla neki drugi smestaj.

Elem, iako imam malih nedoumica oko drugog stana, ovog u prizemlju, najverovatnije je da cu se za njega odluciti. Ipak, centralno grejanje je resenje bolje nego ovo moje sa strujom i ekstremnim dugovima. Sutra idem da perfektuiram taj smestaj, pa kad bude uveo telefon a ima jedan broj na cekanju i internet onda cu se definitivno preseliti. Ovde cu poravnati dugovanja, platiti telefonski racun i to je to. Ispostavilo se da je moja sadasnja gazdarica samo takav hohstapler.
Kad mi je direktor  EDB rekao o kojoj se cifri duga radi, pozlilo mi je.


08.11.2011.

Da mi je neko pričao?

Da ću usred noći praviti kartu grada u kojem sam trenutno...ne bih mu verovala. Doduše jedne prilike pre dvadesetak godina sam pošla iz Sarajeva preko leta kući, pa sam pola dana provela kupeći seno negde na Romaniji a i to je bilo za nepoverovati. Pokvarila nam se kola pored nečije kuće pa smo menjali domaćina u senu, dok je on odvukao naš auto na popravku. A nismo ga pre poznavali. Nikad se ne zna kad nam ko može zatrebati niti koga ćemo nekad u životu sresti. Elem, napravih ja kartu i odoh na spavanje a sutra ranom zorom na posao...

06.11.2011.

Zvanično & nezvanično


Elem, je moja omiljena uzrečica, da se primetiti. Javio mi se nesuđeni cimer, našao je lep smeštaj što mi je drago. Nadimak "cimer"...će mu ostati.
Sad sam sticajem okolnosti podaleko od svog mesta prebivališta...susrećem se sa raznim ponašanjima svoje nove okoline.
Recimo, juče u jednoj kafani kažem konobaru, da mi donese ručak i kafu ujedno, on kaže u redu, okrene se i za sebe napravi pokrete rukama koji bi otprilike značili "svašta!".
Preporučujem vama koji čitate moje zapise da se edukujete u pogledu neverbalne komunikacije jer njeno poznavanje zaista puno pomaže. Konobar očito je nije ni čuo za govor tela.
Hahaha. Nije samo konobar needuciran, za iznenađenje je da se ljudi bave poslovnom komunikacijom i pisanjem poslovnih pisama a da ujedno ne poznaju osnovne postulate tog posla.
Pa tako u poslovnom pismu, nađem velika slova koja znače vrištanje iliti deranje na sagovornika, naslovi ga sa Poštovani a piše ženi. Ima svega i svačega da se vidi i čuje. Osećanja nemam i baš dobro što sve promene doživljavam profesionalno. Ali, za sebe uvek tumačim i obično je tumačenje nepogrešivo.
Onda, pri prijemu poslovnih spisa dobili smo virus, verovatno gratis. Hahaha.
Spiskovi su nesređeni, taman dovoljno da skontamo da smo nepoželjni, ali tu smo i ostajemo. Do časa o kojem neko drugi odlučuje.

05.11.2011.

Samo sam se šalio

I tako rano jutros, probudim se ja sa sve kapom na glavi, s kojima spavam i kad radi grejalica. Pošaljem mu slike pa ga i nazovem, joj da ste mu čuli prepadnuti glas.  :lol

Otkravio se momentalno kad je čuo ko je s druge strane i kaže kako se šalio. Ma znam da se  šalio, ali, imaš samo dva dana smeštaj i šta ćeš posle?

Dok ne nađeš nešto drugo, dođi kod mene. Bila bi to izvrsna prilika. Za proučavanje ponašanja muškaraca, iz blizine.

Pozvala sam i majstora, doći će tek oko 12h a dotle će se pretvorim u pingvina. Trenutno mi lonac čaja od kamilice koji isparava glumi grejanje. Hahaha. 

05.11.2011.

Objektivno-subjektivni uslovi




Da bi meni neko bio sladak morao bi da ispuni više od onoga što prosečna žena od muškarca traži. Dakle, meni nije važan njegov performans u krevetu mada ima značaja, koliko neke druge stvari koje bi taj morao ispuniti.

Uvjeti od eliminacionog značaja su:

1. Pismenost, pravopis i gramatika perfektni, najniži nivo znanja preko kojeg ću preći je ocena sedam (7)

2. Elokventan, razgovorljiv, prijatnog, lepo obojenog kultivisanog glasa
a) korišćenje uzrečica isključeno
b) rečenice moraju biti osmišljene i bez nedovršenih misli

3. Znanje dva svetska jezika obavezno
a) Oni koji se izdaju za neke a ne govore maternji jezik ne dolaze u obzir

 4. Korišćenje pegle, usisivača i varjače su obavezni ispiti koje mora položiti sa najnižom ocenom osam u prvom roku, popravnog nema. Devetke i desetke uzimam na probni rad, odmah.
a) Probni rad nije duži od 7 dana a ni kraći od tri.
b) Da ne preteruje sa čišćenjem
c) Kuhinja posle njegove upotrebe mora biti čista

5. Društven (švalerka mora biti lepša od mene, da me ne bruka sa gaborima)
 a) Broj švalerki neograničen
b) Sa njima da se viđa transparentno (u lokalu)
c) Može i van grada, na jedno cca 200 +- 50 km udaljenosti (da se ne sekiram u uslovima zimske vožnje na dužim relacijama)
d) Boravak van kuće u te svrhe najviše četiri dana (u zemlji)
 f) Prva tri dana javljanje nije obavezno a ni poželjno (imam i ja svojih obaveza)
g) Četvrti dan da se javi, da bih spremila ručak/večeru na vreme (ovisi kad stiže)
 h) Ako ide van zemlje, javljanje svaki drugi dan (dozvoljen period odsustvovanja 7 dana)

6. Dva do tri prijatelja
a) S njima da se viđa u kafani i na sportskim terenima
b) Ako su oženjeni da me s njihovim suprugama ne upoznaje.

7. Visok, zažmuriću na dva tri santimetra nižeg od sebe, skladno građen, trbuščić ne dolazi u obzir (ne želim da provedem život praveći pite od kupovnih/napravljenih jufki)
a) Da ne nosi odelo, a ako nosi nek ga sam pegla
 b) Sportski stil oblačenja
c) Potkošulja (atlet majica) obavezni deo veša

8. Antimilitaristički nastrojen

9. Ateist

10. Pričalica: Da, draga. Da ne počinje razgovor na teme:
 a) religija, rat, nacionalnost, vera, navijanje i da nema isključiv stav po bilo kom osnovu

11. da je sam bez pratećih elemenata (svekrva, zaova i ostala mnogobrojna rodbina; sa komšilukom ću lako, izaći na kraj)
a) može biti razveden ali ne i udovac
 b) udovci nikad ne prežale svoje žene koje su ih napustile silom prilika
c) ne želim da slušam bajke o pokojnoj ženi

12.da se da maziti (u svim vrstama enterijera)

13. da permanentno primenjuje francuski ali i australijski poljubac

14. gimnastika

U prethodnom izboru, nisam bila u situaciji da proverim tačke 1., 3., 4., 9. i 10., a o tački 8. nisam bila blagovremeno obaveštena. Budući da je prethodno iskustvo bilo nezaboravno, svako buduće biće s njim upoređeno, što naravno nije bez značaja u odlučivanju. Glede gimnastike, jedini zahtev je da bude otvoren prema inovacijama a da ne primenjuje samo dve i to u mraku. Pre realizacije da mi dostavi koncizan opis svojih umeća na razmatranje. Predizborna obećanja kod mene ne važe. Dogovor čak i u domenu učestalosti. Samim tim, iznenađenja su u startu isključena.

02.11.2011.

"Technotise - Edit i ja" (2009) - animirani SF film [HD] ... www.miLL.iz.rs


Radnja filma se odvija u Beogradu, 2074.[n 1] godine i prati Edit Stefanović. Ona je studentkinja psihologije. Volonterski radi u istraživačkom centru TDR.
Njen posao je da neguje Abela, autističnog matematičkog genija, koji je pošto je zapisao formulu koja objedinjuje sve energije koje se javljaju na Zemlji, prekida kontakt sa spoljnim svetom (veruje se da bi takvom formulom bilo moguće izračunati budućnost čak i dokazati postojanje Boga, i postati najmoćniji čovek na svetu).

Usled problema sa fakultetom, rešava da pribegne alternativnom metodu davanja ispita. Njen prijatelj Herb joj prodaje čip sumnjivog porekla koji bi joj pomogao da koristeći vezu između svesti i podsvesti poveća svoje intelektualne sposobnosti. Međutim niko ni ne sluti da će čip, pošto Edit sticajem okolnosti vidi grafikon misteriozne formule, postati svestan samog sebe i početi prvo mentalno a onda i fizički da se razvija kao Editina paralelna ličnost.

Vremenom se, dok Edit polaže ispite čip razvija u paralelni nervni sistem koji je putem mikronskih žica razvijen po celom njenom telu. Kako ga je hirurški nemoguće izvaditi, čip svakim danom postaje sve obilniji razvijajući se kao kakav kancer po organizmu. Vremenom vest dolazi i do ljudi iz TDR-a i oni u nemogućnosti da reše problem sa autističnim Abelom odluče da pokušaju sa bićem koje je indirektno Abelovo dete.

 Naravno takav postupak bi za rezultat imao i smrt Edit. Posle brojnih problema i trauma, Edit na kraju ujedinjena zajedničkim problemom rešava da postane prijatelj sa svojim "stanarem ". U međuvremenu on je stekao i svoje ime Edi kao i obličje koje je vidljivo jedino njoj, te ona postaje predmet ismevanja svojih prijatelja kao šizofreničarka i ludak. Ljudi iz TDR-a pokazuju svoje pravo lice, prilikom bega iz njihove zgrade se vidi krajnji cilj njihovih istraživanja. U jurnjavi za sopstveni život, Edit rešava da sa sobom povede i Abela čiji je život takođe došao u opasnost.

Ovu neravnopravnu borbu između nje i konglomerata TDR olakšava činjenica da je Edit u međuvremenu postala pravi superheroj. Njen novi nervni sistem, izvlači iz njenog tela maksimum, koji prevazilazi i najluđe snove. Edit odjednom raspolaže fantastičnom brzinom, snagom kao i sposobnošću da se savršeno bavi borilačkim veštinama. Premijera je bila 28. septembra 2009. godine u Velikoj dvorani Sava centra, ali je bila planirana za novembar 2008.


Stariji postovi

Olympos
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829


Moji linkovi
http://www.Blogger.ba
http://www.tvojstav.com/
http://opatijski-portun.weebly.com/
http://www.facebook.com

Četiri stvari
Četiri stvari se nikad ne vraćaju u životu:
1. Propuštena prilika
2. Proteklo vreme
3. Odapeta strela
4. Izgovorena reč

Citati i poslovice
Veliko je ono što vaše srce smatra velikim.
Duša uvek oseća šta je istina.
Ralf Voldo Emerson
"Priroda kise uvek je ista, al' od nje raste trnje u pustinji i cvece u oazi" Arapska poslovica


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6420

Powered by Blogger.ba